Pozdravljam sve navijače i čitatelje Cibona.com. Svi mi u klubu zahvalni smo što nas podržavate u ovako velikom broju iako ove sezone ne igramo tako bajno kao prethodne, ali vjerujemo da ćemo početi igrati bolje i zadržati vas sve na tribinama. Nakon zahvale, moram se ispričati svima vama koji volite i pratite klub zato što smo vas iznevjerili porazom protiv zadnje ekipe lige. Dopustili smo da poluprazan Pionir napravi pritisak i na nas i na suce. Znali smo da će nalet Crvene zvezde trajati prvih pet minuta, ali smo svejedno pali na prepad i u tom razdoblju oni su uspjeli napraviti prednost koju smo kasnije morali stizati.
Poslije utakmice smo dosta pričali u svlačionici o tome što moramo promijeniti. Zaista smo dosta vremena smo proveli pričajući, većinom su to bile ozbiljne teme za koje ne bi bilo u redu da ih iznosim u blogu, samo ću reći da se nadam da će nam to pomoći u narednim utakmicama. Znamo svi u kojem je stanju klub, ali ne zanima nas to, želimo svojim igrama pokrenuti klub i da se Cibona izvuče iz ovih problema. Naš klub je brend u međunarodnim razmjerima. Kad smo gostovali u Barceloni, najviše nas se dojmilo kako su nas domaćini dobro primili. Pričali su o nama s divljenjem, vidjelo se da cijene nas kao klub i našu povijest, što u Hrvatskoj baš i nije slučaj, posebno u zadnje vrijeme. Ne samo ljudi iz kluba i hotela, nego i obični navijači u Barceloni su nas tretirali kao zvijezde. Nas nekoliko išlo je na utakmicu Barcelona – Kopenhagen na Camp Nou i čak i tamo su nas ljudi prepoznali. Nekoliko tipova nemalo nas je iznenadilo pitanjima jesmo li mi iz Cibone, igramo li sutra protiv Barcelone, a tu kad bih ušao u tramvaj, vjerojatno me nitko ne bi prepoznao…
Svejedno, Zagreb sam dosad toliko zavolio da mi gotovo uopće ne nedostaje rodni grad, osim njegovih dobrih ljudi, moje rodbine i prijatelja. Za moj Mostar sam bio dosta vezan dok nisam otišao u Madrid, ali odjednom nisam imao puno prilike za dolaziti kući, samo za Božić i tijekom ljeta. Otkako sam u Zagrebu, stekao sam dosta prijatelja i publika u dvorani me odlično prihvatila. A i Zagreb je prekrasan grad. Još sa 14-15 godina dolazio sam u Cibonu na probu pa su me neki treneri htjeli ostaviti u klubu, ali ja se nisam htio odvajati od svojih. Kad je već sljedeće godine došao poziv iz Madrida, to nisam mogao odbiti. Tako sam obilaznim putem završio u Zagrebu, koji je prva opcija za sve mlade Mostarce koji idu van studirati. Tako je dosta mojih prijatelja s kojima sam se družio u Hercegovini završilo u Mostaru. To je možda prevagnulo kada sam odlučivao o dolasku u Cibonu. Sjećam se kako sam tog ljeta prije godinu dana dosta slušao o Perasu i njegovoj strogoći, kako ubija na treningu i sve to. Nisam to baš previše vjerovao, ali kad sam jednom došao, vidio sam da je stvarno tako, da se radi jako. I želim spomenuti mnoge prijatelje koje sam stekao u svojoj prvoj sezoni u Ciboni, prije svih Lukšu, Vukušića i Princa. S Lukšom se i dalje skoro svaki dan čujem iako je u Turskoj. Baš smo neku večer pričali nakon što je izgubio utakmicu od Perasovog Efesa. Rekao mi je da je prenapaljen ušao u utakmicu i tako napravio pet faulova u nekih 10-11 minuta.
Kad su vam već moja tri suigrača pisala o svom slobodnom vremenu, nek se zna da se i ja izvan svijeta košarke najviše bavim nogometom. To sam trenirao jedno 7-8 godina prije nego što sam počeo s košarkom. Budući da sam bio dosta viši od vršnjaka, gurali su me u napad, gdje sam i svoje tijelo koristio kao prednost. Bio sam stalna meta centaršuteva i dugih lopti. I dalje nakon sezone skoro svaki dan igram s ekipom mali nogomet. Napravili su nam dobre terene u Mostaru, s umjetnom travom, tako da time ubijam vrijeme ljeti i ostajem u formi.
Znam da i među vama čitateljima ima puno navijača Manchester Uniteda. To mi je najdraži od velikih klubova. Malo sam i ja povjerovao da ćemo ostati bez Rooneyja pošto znamo da Ferguson sa svim svojim zvijezdama kad-tad uđe u sukob. Rooney mi je ostao jedan od dražih zato što je prgav i zato što je ostao u klubu. Žao mi je što nije igrao protiv Cityja. Za tu tekmu mislio sam da će biti dosta golova, da će se bolje igrati, ali City je umrtvio igru, dosta se branio i nismo uspjeli doći do gola. Ali jedino bitno je ne izgubiti od njih.
Na početku mi je bilo teško smisliti o čemu bih vam pisao u svom prvom blogu, ali sad već vidim da ću neke teme morati ostaviti za drugi put. Pisat ću vam recimo o tome kako nam je bilo u Vilniusu. Sve vas lijepo pozdravljam do idućeg mog bloga i pozivam da se vidimo u Draženovom domu. Iduća prilika je Radnički u nedjelju.
