U petak, 19. studenoga 2010. godine, Andro Knego podnio je ostavku na mjesto direktora Košarkaškoga kluba Cibona. Medijima je poslao priopćenje u kojemu navodi svoje razloge. Osobniji pogled na razloge zbog kojih je podnio ostavku i osvrt na desetomjesečno razdoblje u Ciboni dao je u intervjuu samo za Cibona.com, revoltiran što su njegove izjave u pojedinim medijima posljednjih dana bile izvrtane i izmišljane.
Andro Knego (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Gospodine Knego, je li vaša ostavka rezultat kakvoga dogovora s predstavnicima Grada? Imate li ideju što će se točno u klubu događati u idućih nekoliko dana?
“Ostavka je u potpunosti moja inicijativa i svojevrsna reakcija na izjave predstavnika Grada koje se već nekoliko tjedana povlače po medijima. Mislim na njihove izjave da ova uprava ne radi dobro i da treba prepustiti mjesto onima koji će to raditi bolje. Nadam se da oni koji tako govore su dovoljno ozbiljni da su pripremili nekakav plan, neke svoje ljude, neku alternativu kojom će preuzeti klub i krenuti prema onome što obećavaju u medijima, prema boljitku Cibone. Odluku o ostavci nisam donio na temelju nekog dogovora jer ni s kim nisam u četiri oka razgovarao o sudbini Cibone niti mi nitko ništa konkretno nije obećao. Zato ni ja ne mogu reći što će se točno događati, situacija je tu neizvjesna. Ovom svojom gestom prepuštam ljudima s druge strane da preuzmu Cibonu i prijeđu s riječi na djela.”
Predsjednik kluba Vlatko Previšić, vi osobno i svi djelatnici Cibone posljednjih se mjeseci trudite i iznalazite različite načine da se klubu pomogne. U priopćenju medijima o ostavci primjerice navodite da ste u deset mjeseci svoga djelovanja “osobnim kontaktima i kredibilitetom priskrbili klubu sredstva od 1 000 000 kuna”. Nakon svega što ste prošli, što je bila kap koja je prelila čašu, što vas je natjeralo na ostavku?
“Protok vremena natjerao me na ostavku, vremena u kojem se nije moglo dalje s mrtve točke, a nisam htio podleći pritiscima gradonačelnika i potpisati stečaj kluba jer to bi značio faktički kraj kluba.”
Budući da Euroliga ne dopušta klubovima u stečaju sudjelovanje u svome natjecanju, Cibona bi kao hrvatski predstavnik bila automatski suspendirana iako se u ovom trenutku za odigrati ima još pet kola u skupini C Eurolige. To bi izazvalo osipanje igračkog kadra jer u situaciji u kojoj ne primaju plaće, igrače na okupu drži jedino činjenica da igraju prestižnu Euroligu. Zabluda je da bi neki drugi hrvatski predstavnik mogao zamijeniti Cibonu ako bi ona eventualno bila suspendirana jer Euroliga će upražnjeno mjesto udijeliti jednom od bogatih ruskih ili turskih klubova koji pokrivaju veliko tržište i ulažu velike novce, čime bi Hrvatska ostala bez predstavnika i tako bila bačena u drugi razred europske košarke.
“S druge strane tu su i neistine koje su zadnjih dana usmjerene direktno prema mojoj osobi. Meni to u životu ne treba, mislim da javnost dovoljno zna o meni, zna tko sam, što sam i kakav sam jer zadnjih 35 godina vrlo intenzivno sam u javnom životu. Ne dopuštam da pojedinci koji su izašli niotkuda komentiraju tko sam i što sam ja. Pojedini ljudi Grada i pojedini novinari bili su nekorektni sa svojim neistinama i izmišljanjem problematike oko Tornja, da tako kažem, skupljanjem smeća oko Tornja, a nisu bili toliko dosljedni da u ovih deset mjeseci nazovu mene i pitaju nešto konkretno, pitaju za prave stvari i prave razloge, nego su uvijek išli rekla-kazala, oko Tornja. Primjerice novinar Sportskih novosti Tvrtko Puljić, koji toliko “voli” Cibonu, u ovih desetak mjeseci koliko sam u klubu samo me je jednom nazvao.”
Kad govori o neistinama usmjerenima prema njemu u posljednje vrijeme, Knego misli na pisanja kako oštećuje klub time što poslovni prostor u Ciboninom prolazu iznajmljuje po niskoj cijeni i daje u podnajam po tržišnoj cijeni. “U prošlom sustavu gotovo bilo je toliko puno pojedinaca koji su dobili stan od firme, a ja sam svoj stan koji sam dobio na korištenje od Cibone otkupio vlastitim novcem jer nisam htio da ispadne da mi ga je Cibona dala. Što se tiče ugovora o najmu poslovnog prostora, bio je to prvi pravi ugovor koji sam potpisao s klubom, dotad je to bio amaterizam, stipendija uz male premije po utakmicama. Taj je ugovor o najmu poslovnog prostora od 25 kvadratnih metara potpisan 15. travnja 1992. i njime je isplaćeno samo moje dvogodišnje igranje za Cibonu u razdoblju od 1990. do 1992. godine.”
Podsjetimo, poslije prvog Ciboninog naslova Kupa prvaka, osvojenog 1985. godine, Knego odlazi na godinu dana u Španjolsku, gdje igra za Caja Madrid. Nakon toga vraća se u Cibonu na molbu Mirka Novosela, tada trenera, te i u Ciboni opet provodi jednu sezonu. Poslije toga ponovno odlazi u inozemstvo, ovog puta u Italiju i to na tri godine. Po povratku iz Italije 1990. godine još je dvije godine odigrao u Ciboni, u kojoj je i završio karijeru oproštajnom utakmicom 1993. godine, poznatoj i po tome što je to bio zadnji nastup pokojnog Dražena Petrovića na domaćim parketima. Tvrdi da je ugovorom o najmu poslovnog prostora s Cibonom plaćen samo njegov dvogodišnji angažman u klubu, nikakve prethodne zasluge.
“Novinar koji je o tome neistinito pisao u Globusu navodi da sam prostor dobio zaslugama za prethodno igranje. No to nije istina, taj ugovor nema nikakve veze s osvojenim europskim naslovom, svim ostalim trofejima niti s bilo kakvim mojim zaslugama iz prijašnjeg vremena i nije nikakav poklon Cibone meni, nego je to moja plaća za dvije sezone igranja u klubu. Jasno je da u tome smislu nema nikakvog mog sukoba interesa iako me se za to proziva. Ugovor je kod mene i isto kao što ga pokazujem vama, tako bih ga pokazao svakome tko od mene to zatraži, da pokažem da nisam ni u kakvom sukobu interesa.”
Neposredno prije nego je dao ovaj intervju za Cibona.com, Andro Knego sišao je na teren pozdraviti se s igračima i trenerskim stožerom Cibone. Poželio je na kraju osvrnuti se na sva dobra iskustva koja je doživio u svojih deset mjeseci na funkciji direktora Košarkaškog kluba Cibona.
“Prvo želim pozdraviti i zahvaliti se ekipi iz prošle sezone koja je unatoč svim problemima ostala na okupu do kraja, dala svoj maksimum na terenu i ostvarila ulazak u finale NLB lige, koje smo velikom nesrećom izgubili. Pored te velike traume, uspjeli su se oporaviti i u Prvenstvu Hrvatske osvojiti prvo mjesto iako smo u finalnu seriju krenuli negativnim rezultatom 0-2. Zahvaljujem se i ljudima oko mene koji su mi pomogli da se što prije uključim u rad na mjestu direktora, što je za mene bila novost jer iako sam obnašao slične funkcije, nisam bio direktor jednog športskog kluba, pogotovo ne u ovako teškom trenutku i ovakvoj oskudici koja otežava rad kompletnog pogona. Svi ti ljudi u situaciji u kojoj već evo osam mjeseci ne primaju plaće bili su i ostali vjerni klubu i ispunjavali sve obveze koje stoje u njihovim ugovorima, ali i one koje ne stoje. Radili su i više nego što su bili obvezani ugovorom, pogotovo moja tajnica gospođa Željka Romac, koja je podmetnula svoja leđa i obavljala više vrsta poslova koji inače nisu u njenoj ingerenciji. Kratka suradnja s bivšim predsjednikom Jelušićem završila je njegovom ostavkom jer je na njega također bio vršen pritisak i govorilo mu se da smeta u raznim mogućim financijskim realizacijama prema Ciboni, tako da je on svojevremeno donio odluku sličnu ovoj koju ja danas donosim. Gospodin Previšić je u ovih šest mjeseci koliko surađujemo pokazivao veliku želju i volju pomoći klubu, svakodnevno je sudjelovao u radu kluba, ali nije mogao protiv svih ovih opstrukcija. Zahvaljujem se i njemu na podršci i pomoći koju mi je svakodnevno izražavao.”
