Nažalost nije bilo puno vas koji ste iskoristili priliku upitati našeg proslavljenog košarkaša Gordana Giričeka što god želite u sklopu rubrike “Vi intervjuirate” samo na Cibona.com. S obzirom na atraktivnost našeg sugovornika i njegovu bogatu karijeru, bila je ovo prilika da saznamo puno toga što inače ostaje skriveno široj javnosti.
Očekivano, najviše su vas zanimale pojedinosti iz NBA lige, ali bilo je i pitanja o Ciboni i hrvatskoj košarci općenito te nekim Girinim osobnim iskustvima. Uvjerit ćete se da je Gira bio vrlo iskren u svojim odgovorima. Krenimo redom:
MIŠO K.
Tko je najbolji hrvatski igrač s kojim si ikada igrao? “Zdravko Radulović. Nije najtalentiraniji s kojim sam igrao, ali je onaj koji najviše dao. Čovjek je zabijao po trideset i bio je glavni igrač.”
ĐURO M.
Je li poraz od Španjolske nešto najgore što ti se dogodilo u karijeri? Ima li što groznije? “U životu je bilo puno toga goreg, to je ipak samo igra. Na športskom planu još je gori bio poraz od Turske 2001., to me je još više pogodilo.”
ISAK M.
U jednoj rečenici – što je glavna razlika NBA i Europe? “Fizička dominacija, uglavnom taj fizički aspekt igre.”
MARINO S.
Gdje ti je u NBA ligi bilo najljepše? “U Phoenixu, zato što sam bio prihvaćen kao ravnopravan član momčadi. Bio sam zadužen za stvaranje rezultata, nisam bio sporedna uloga. Društvo je bilo odlično, menadžment kluba fantastičan, javnost nas je strašno podržavala, mi smo dobro igrali, a grad Phoenix mi je jako lijep i ima lijepu klimu. Phoenix je zadovoljavao svaki aspekt života koji je meni interesantan. Baš sam se osjećao sretan tamo.” Da se sad možeš vratiti u NBA, u koji klub bi volio ići? “Isto Phoenix. Ili u New York, ali samo zbog Mikea d’Antonija, koji mi je bio trener u Sunsima. On je, kako to Ameri zovu, ‘player’s coach’ – daje ti maksimalnu slobodu kreacije, kod njega jednostavno moraš proigrati, apsolutno svi igrači koji je trenirao ga obožavaju. Naravno da to nitko nije zloupotrebljavao. Bio je i sam igrač, zna što paše talentiranim igračima pa je stvorio sistem koji pogoduje igračima i istovremeno stvara rezultat.”
MARINA M.
Koji ti je igrač iz NBA lige ostao u najboljem sjećanju? S kim si ostao najbolji prijatelj? “S Mehmetom Okurom i Andrejom Kiriljenkom, oni su bili moji suigrači u Uti. Što se tiče dojma, mogu reći da su svi dečki koji su sa mnom igrali u Phoenixu – od Shaquillea O’Neala preko Stevea Nasha, Amar’ea Stoudemirea do Granta Hilla – sve su to super momci, pošteni. Nitko od njih se ne iživljava niti koriste neke stvari koje bi neki lošiji karakteri koristili. Cijela ta ekipa Sunsa je zbilja bila nešto posebno.” Što kažu NBA-ovci o Hrvatskoj, znaju li gdje se uopće nalazi? “Ne znaju, većinom ne znaju, a ja ih nisam previše ni pokušavao učiti. Kad spomeneš neke naše brendove tipa Petrović, Kukoč, onda ih znaju povezati s Hrvatskom, ali mislim da 80 posto NBA igrača ne bi znalo točno pozicionirati Hrvatsku na karti.”
NIKOLA R.
Što kažeš na Ciboninu sudbinu, jesi li ikada mislio da će doći do svega ovoga? “Iskreno, nikad nisam razmišljao o tome, a sad kad je do toga došlo, gledam to s te strane da uvijek dolaze crni periodi za bilo što u životu, ali nakon toga opet vedriji dani. S takvog gledišta mislim da će za Cibonu ponovno doći pozitivno doba i to brže nego se očekuje.”
IVAN P.
Jesi li zadnjih godina ikad pomišljao na povratak u reprezentaciju? “Nisam, zato što ljeta želim provoditi s kćeri.” Kako ćemo proći u Litvi? “To je teško reći, treba prvo vidjeti tko će biti pozvan. Ja se samo nadam da će to biti dobar rezultat, a HKS će odrediti što to točno znači. Znam da javnost uvijek očekuje medalju, ali treba ciljati da se osiguravaju sudjelovanja na narednim prvenstvima. To bi recimo trebao biti primarni cilj pa onda ako se može uzeti medalja probati i to, ali ne treba biti negativan ukoliko se tako nešto ne uspije. Zadnjih 15 godina traju crni dani za repku, ali doći će ponovno bolja vremena, kao što sam rekao u odgovoru na ovo pitanje prije. Samo treba biti strpljiv, marljivo raditi i vjerovati u ovo što imamo.”
Dejan K. pozdravio je novu upravu i izrazio joj svoju podršku, a Giru je podsjetio na razgovor koji su njih dvojica vodili u zagrebačkom tramvaju na dan utakmice Cibona – Fenerbahče početkom sezone, čega se i Gira odmah sjetio. Ovom prilikom Dejan je upitao Giričeka tko bi od mladih igrača trenutno u Ciboni mogao zaigrati u NBA ligi i ostvariti neku zapaženiju karijeru? “Potencijala sigurno da ima, ali pred tim dečkima je još jako puno rada i dokazivanja i tek onda će se moći reći tko može u NBA. Zasad ima dosta momaka koji imaju potencijala, mogu oni i biti draftirani na račun talenta, ali da bi opstali tamo, da bi prebacili prosječan boravak u NBA, koji je mislim oko tri i pol godine, to treba zaslužiti. Ja uvijek kažem da je prije mene bilo i većih talenata pa nisu uspjeli, nešto im je nedostajalo. Treba vidjeti koliko će dečki uspjeti razviti svoj talent, to je na njima da usavršavaju što još nisu naučili i sve će doći na svoje mjesto. Nitko vas neće zakinuti ako vrijedite, šansu ćete dobiti i na vama je da ju iskoristite.”
Za kraj smo ostavili pitanja Marina Š. koja su se doticala zadnjeg Ciboninog suparnika. Što kaže Gira na pojavu kluba kakav je Cedevita, iza kojeg stoji privatni kapital i mnoštvo odličnih stranaca?
“Super, zašto ne? Stvara se jača konkurencija jer samim time će biti jače i veće tekme izrastat će jači i bojli igrači, ne treba se bojati konkurenciji ne go privhatiti ju kao izazaov. tako sam uvijek prihvalaćao konkurenciju jera kom islim štibi najbojli moraš pobijdeiti u tom trenu najbolje.”
Misliš li da taj klub može postati ono što je bila Cibona zadnjih dvadeset godina?
“Oni pokušavaju, ja se nadam da neće uspjeti jer igram u Ciboni i volio bih da moj klub ostane na mjestu na kojem je i dosad bio. Kad ne bih igrao u Ciboni, poželio bih im sreću, a ovako ću se boriti da im to ne uspije. Ljudski je da se uvijek boriš da budeš najbolji, to je njihovo pravo.”
