Legendarni Dražen Petrović u prekratkoj, ali bogatoj košarkaškoj karijeri zadivio je cijeli svijet. Košarkaški Mozart rođen je na današnji dan prije 47 godina u voljenom mu Šibeniku.

Nikad prežaljeni Petro poginuo je u stravičnoj automobilskoj nesreći 7. lipnja 1993. na njemačkoj autocesti.

U njegovu rodnom Šibeniku majka Biserka će danas otkriti spomenik i otvoriti maleni muzej – spomen sobu, u znak sjećanja na velikog Dražena.

Na svoj košarkaški put Dražen je krenuo u Šibeniku u kojem je već s 13 godina trenirao po nekoliko sati dnevno. Već tada košarkaški zaljubljenici su prepoznali urođeni talent, ali sve bi to bilo nula da se Petrović nije luđački primio posla. Na treninge je dolazio prije i poslije škole, u dvorani je radio i po nekoliko sati nakon što su njegovi kolege iz dvorane doma već ležali ispred TV-a. Sam je sebi nametnuo luđački ritam treninga, a sve mu se isplatilo već sa 15 godina. U toj razigranoj dječjoj dobi trener ga je ubacio u igru među velike frajere. Šira javnost se tada po prvi put upoznala s vanserijskim igračem koji će sljedećih 15-ak godina oduševljavati navijače i stručnjake diljem svijeta.

– Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad! Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam – objasnio je tajnu uspjeha čupavi klinac s Baldekina. Neviđeno do tada u svijetu sporta, nezamislivo i danas …

Šibenka mu je ubrzo bila premala. Njegov matični klub ubrzo je postao samo prva odskočna daska. S nepunih 20 godina još kao golobradi mladić ‘potegnuo’ je za starijim bratom Acom u moćnu Cibonu. I tamo je ubrzo postalo svima jasno da je Mozart prerastao sve. Pogotovo nakon što je ‘vukove’ odveo dvaput za redom na europski tron. Već tada bio je ponajbolji europski košarkaš te preko Reala odlazi za svojim snom u NBA.

U Portlandu se nije naigrao, no hrabrost koju je pokazivao od najranijih dana u Šibeniku pratila ga je i u NBA-u. ’Michael, zabit ću ti kroz oči’ – Dražen nije pokazivao strah ni pred najvećim svih vremena, Michaelom Jordanom. ‘Gospodin Zrak’ njihove je osobne okršaje sa NBA parketa preselio na Olimpijske igre u Barceloni pa mu je prije utakmice s Hrvatskom s bahatim smiješkom na licu zaprijetio riječima: ‘Zabit ću ti kroz oči’. A što je Dražen napravio? Vratio mu istom mjerom odgovorivši ‘I ja tebi’. I tako je i bilo…

Nije dočekao poziv u All Star momčad. Europske košarkaše tih godina u NBA-u su gledali s podsmijehom, a Draženu je sve to bio samo još veći izazov. U vrijeme All Star vikenda 1993. bio je 10. strijelac najjače lige svijeta, no jedina mana bila mu je što dolazi iz Europe. Nisu ga uvrstili u All Star momčad i ta nepravda ga je strašno pogodila. – Ako me sada nisu izabrali, kad će?! Nema tu slučajnosti. Zašto druge strijelce nisu zaboravili? Pozvali su me da dođem pucati trice. Ne, hvala! Meni je mjesto na terenu – jasno je poručio čelnicima lige.

U Netsima je 1992. bio najbolji šuter te najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA-u. I ne samo to, bio je najbolji bek pucač lige te sezone. Dotad nezamislivo, no kad je Dražen u pitanju oni koji su ga poznavali to su i očekivali. Iste godine odveo je i hrvatsku reprezetnaciju do najvećeg uspjeha u povijesti hrvatske košarke, srebra zlatnog sjaja na OI u Barceloni. Zlato je ipak bilo rezervirano za Dream Team.

Otišao je u naponu snage. Draženov životni put prekinula je stravična prometna nesreća 7. lipnja 1993. godine. Za upravljačem automobila bila je njegova djevojka, a u automobilu i njezina majka. U tragičnom sudaru s kamionom u njemačkom Denkendorfu poginuo je samo Dražen. Da nije bilo te tragične nesreće Dražen bi danas navršio 47 godina i Hrvatska bi slavila sa svojim najboljim košarkašem u povijesti. Ovako, s njim je, sada je to već sasvim jasno, praktički nestala i hrvatska košarka. Sretan rođendan, majstore, kapa dolje i hvala ti za sve dane ponosa.