Prije točno godinu dana Cibona je četvrtom pobjedom nad Cedevitom u Domu sportova došla do naslova prvaka države.

Bio je to naslov za pamćenje.

Prepuna Dvojka Doma sportova imala je priliku vidjeti sav raskoš košarkaške igre.  Iako je Cedevita od početka serije bila izraziti favorit na papiru, na terenu smo gledali posve drugačiju sliku. Vukovi su bili gladni titule.

Fran Pilepić je sa 22 poena bio najbolji strijelac Cibone, Damir Markota je dodao 14 i proglašen MVP-em finalne serije.

Roko Prkačin je tim naslovom zaokružio trostruku krunu prvenstva Hrvatske– u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj kategoriji. Tim je naslovima dodao zlato na Europskom kadetskom prvenstvu i juniorsku ABA Ligu. U svim je natjecanjima ponio i titulu najkorisnijeg igrača osim u HT Premijer ligi. Tad je imao tek 16 godina.

Junak Dominic Gilbert

U utakmici prepunoj nevjerojatnih preokreta, Cibona je u posljednjih 6 i pol minuta uspjela stići 16 koševa zaostatka. U tom posljednjem napadu prvo je pokušao Fran Pilepić čije polaganje nije bilo dovoljno precizno, promašio je i Filip Bundović, a dvije sekunde prije kraja ukazao se Dominic Gilbert i iz napadačkog skoka zabio za konačnih 100-98, za potpuni delirij u dvorani.

Ljepotica finalne serije

Nakon vodstva od 3:0, imali smo kratak period do četvrte utakmice. Tu nije bilo prostora ni za kakvu pripremu. Iskoristili smo to vrijeme za oporavak, razgovor i analizu. Ušli smo maksimalno motivirano i napaljeno i u tu zadnju utakmicu finalne serije. Ta je utakmica pokazala svu ljepotu košarkaške igre. Utakmica u kojoj smo vidjeli sve- lijepu, dobru košarku sa velikim brojem poena, punu preokreta, ljepotica finalne serije. Jedna od onih koje se ne zaboravljaju, naglašava trener Ivan Velić.

Igrali smo jako dobro do neke 21. minute, imali smo desetak poena prednosti i onda smo jednostavno stali, kao da smo se ispuhali. Cedevita je napravila veliku seriju i otišla na +17., sedam minuta do kraja. Tad se dogodilo i isključenje Rogića i sve je išlo na Cedevitin mlin. Nismo imali izbora i išli smo s neobičnom petorkom gdje je Bilinovac bio na 1, Pilepić na 2, Gilbert na 3, Novačić 4 i Bundović na 5. Igrali smo bez playmakera Rogića i Ljubičića, Markota i Rozić su bili na klupi. Nekako sam tad prvi put osjetio da će toj našoj velikoj seriji u playoffu doći kraj jer smo imali 8  pobjeda bez poraza, uključujući četvrtfinale i polufinale. Nekako smo se pribojavali da toj seriji može doći kraj i išli smo na sve ili ništa. Ubrzali smo igru i u vrlo kratkom periodu smo stigli Cedevitu. Dvije minute do kraja na time outu od Rimca pri rezultatu od 93-89 za Cedevitu, igračima sam rekao i toga se dobro sjećam, da ako idući napad obranimo da ćemo dobiti utakmicu i osvojiti prvenstvo. Međutim, mi smo baš u tom napadu dobili tricu Katića i ponovno su oni otišli sa 7 razlike. Tada su moji dečki po ko zna koji put pokazali svoj karakter i ponovno smo se vratili i znamo kako je to završilo, sa zadnjim košem Gilberta sa skokom u napadu. S tim smo pokazali da naša igra ne ovisi samo o jednom igraču, da je to pobjeda kolektivne igre, pobjeda sistema, prisjeća se strateg Vukova.

Vrhunska atmosfera, vrhunski navijači

Bila je to jedna vrhunska atmosfera koja nas je krasila cijelo vrijeme, i kad je bilo dobro i kad su bile pobjede i porazi. Nismo odustajali od svog cilja i došli smo do nevjerojatnog uspjeha, tim više što smo cijelo vrijeme imali dojam da su naši igrači podcjenjivani i omalovažavani da nismo ekipa. Pokazali smo da se može doći do uspjeha s timskim radom, odricanjem i borbom za dres koji nosiš. Ne znam hoće li se ikad više ponoviti da prođemo cijelo doigravanje bez poraza, 9-0. 

Također, kad sam vidio sve navijače, pogotovo svog brata koji je došao sa zastavom iz Livna, znao sam da ne smijemo izgubiti. Obično kad on dođe sa svojom ekipom ja ne gubim utakmice. To mi je dalo sigurnost da utakmicu nećemo izgubiti. Kad smo i imali taj minus bio sam ustrajan u tome da ih ne smijem razočarati. Bog nas je nagradio za sve što smo radili kroz sezonu.

Imao sam vrhunske momke i sad bi se isto zahvalio svakom tom igraču, od prvog do zadnjeg, na jednoj velikoj sezoni i možda najboljoj atmosferi koju sam ikad imao u nekoj ekipi. Ponovno bi se zahvalio i svim ljudima iz kluba, stručnom stožeru i igračima na toj jednoj sjajnoj sezoni, podvukao je Velić.

Nakon utakmice ovako je govorio kapetan Marin Rozić:

”Fenomenalno. Nakon dugo vremena Cibona je tamo gdje smo je navikli vidjeti- na 1. mjestu, na prijestolju. Ove 4 utakmice su zaista bile jedna bolja od druge. U trenutku na -18 je izgledalo loše, no trener je našao petorku koja je odreagirala junački, cibonaški i evo zasluženo slavimo”, rekao je kapetan i dodao kako mu je ovaj naslov prvaka najslađi:

-” Moram reći da mi je ovaj najslađi. Igrali smo protiv Cedevite, koja je, budimo realni, puno kvalitetnija, puno skuplja od nas. Ali, još jednom se pokazalo da to u sportu nije prednost. Pobijedilo je naše zajedništvo, dobra atmosfera i čak i ova zadnja utakmica, u kojoj je Cedevita pobjegla, ostala je vjera. Trener je pronašao petorku koja je napravila veliki povratak i kapa dolje. Da, Šveđo kaže da smo dobili jer nas dvojica nismo bili na parketu. Pa, možda je i to bio razlog, ha, ha, ha…”

Naslov za pamćenje…

#hejahejacibosi