Toni Nakić, 21-godišnji talent iz Šibenika na svoj prvi trening u Draženovom domu stići će u petak.
Paralelno s početkom treniranja i dolaskom u Zagreb, Toniju kreću i ispitni rokovi tako da je u domu Nakićevih posljednjih dana prilično ‘živo’. Naime, Toni je brucoš na Libertasu, odabrao je smjer sportski menadžment, pa će biti i izazov uskladiti sve obaveze.
Kakva je situacija s fakultetom?
Rješio sam 3 od 5 ispita na zimskom semestru, rješio bi i ova 2 da nisam imao pripreme s reprezentacijom. Imam 5 s ljetnog semestra tako da me sad čeka 7 ispita. Za tjedan dana polažem Informatiku pa onda kreće i sve ostalo.
Već razmišljaš i o budućnosti, gdje se vidiš nakon košarkaške karijere?
Nakon karijere ću sigurno biti u košarci. Volio bi osnovati svoju agenciju gdje ću skupljati mlade igrači i napraviti hrvatsku ‘Megu’. Idealno bi bilo osnovati i klub od tih igrača, ali idemo korak po korak.
Kako si počeo igrati košarku?
Počeo sam igrati košarku sa 7 godina. Mislio sam prvo upisati nogomet ili plivanje. Nogomet nisam jer sam slomio nogu, pa kako mi je bila blizu dvorana krenuo sam na košarku. Svidjela mi se pa sam i ostao. Zapravo samo zato što mi je dvorana bila blizu (smijeh).
Je li ti Dražen bio uzor?
Naravno, nema tog Šibenčanina kojem Dražen nije bio uzor.
Koliko dnevno treniraš, jesi li na glasu kao radnik?
Ne smatram sebe neradnikom. Ne volim se hvaliti, najbitnije je i ono što drugi ne vide.
Najdraži trenutak u karijeri?
Drugo mjesto na Europskom sigurno, All star u tricama također.
Što pamtiš iz tih dana s reprezentacijom kad ste osvojili srebro?
Svakako tih mjesec dana ‘ubijanja’ u dvorani preko ljeta na 35-40 stupnjeva. Kad znaš da si se za nešto toliko trudio i borio, veći je osjećaj zadovoljstva. Vidiš plodove svog rada. Pogotovo zato što smo tad bili autsajderi, prognozirali su nam da ćemo ispasti iz divizije, a mi smo osvojili drugo mjesto. Bili smo senzacija i to će ostati zauvijek zapamćeno. Jedina je to medalja u toj generaciji u Hrvatskoj.
Što ti prvo padne na pamet kad se spomene Cibona?
Mihovil Nakić i Dražen Petrović, pjesma koja ide na predstavljanju i njeni stihovi ‘Cibonu sam volio, Dražena nisam prebolio…”, a od utakmica osvajanje ABA lige 2014. godine.
Najdraži suigrač, najdraži trener?
Najdraži suigrač mi je Domagoj Šarić, trenera baš i nemam.
Možda ćeš ga imati sad kad dođeš u Cibonu?
Možda, nadam se! (smijeh)
Najdraži igrač?
Toni Kukoč.
Kad smo kod Tonija Kukoča, trenutno je vruće pitanje tko je bio bolji igrač, on ili Dražen?
Mislim da je Dražen bio bolji, ali da je Toni bio trofejniji. Kakav bi ja to Šibenčanin bio kad bi rekao da je Kukoč bio bolji od Dražena…(smijeh).
Najbolja hrvatska petorka svih vremena?
Dražen, Bogdanović, Kukoč, Rađa i Ćosić.
A omiljena?
Ukić, Tomas, Bogdanović, Šarić i Bilan.
Najdraži sport poslije košarke?
Za igrati tenis, za gledati rukomet i to samo kad igra reprezentacija.
Omiljeni hobi?
Gledanje serija. Najdraža mi je Zakon braće ili Peaky Blinders.
Film?
Seven, sa Morgan Freemanom i Brad Pittom.
Koju glazbu slušaš?
Sve po malo, ili mi se pjesma sviđa ili ne.
Imaš li djevojku?
Imam, dugogodišnju. Pozdrav Nikolini.
Za kraj, poruka za naše navijače?
Nadam se da ćemo osvojiti što više pobjeda i da će i oni kroz cijelu sezonu biti što više u dvorani. Moramo vratiti Kup i obraniti Prvenstvo.
#hejahejacibosi
