Povremeni hrvatski reprezentativac Antonio Vranković prije nekoliko je dana stavio potpis na jednogodišnji ugovor s Cibonom. Prvi dan treninga je iza njega, slegli su se dojmovi.

Među ‘čestitarima’ je prvi bio otac Stojko. Kako je on reagirao na tvoj dolazak u Cibonu?

Bio je ponosan. Prvo mi je čestitao, misli da je to super odluka ako me trener želi. Inače mi daje savjete samo za igru, a sad me upozorio i da će biti pritisaka od strane navijača.  Pošto bi ovo trebala biti sezona u kojoj ću napraviti iskorak, kaže mi da ostanem fokusiran cijelu sezonu jer će biti duga. On ima oko za sitne detalje i vrijedne savjete pa me uvijek i ispravlja kad misli da treba nakon utakmica.

Antonio je u Zagrebu upisao prvi razred Sportske gimnazije nakon kojeg se otisnuo u Ameriku gdje je nastavio pohađati srednju školu (Pine Crest) na Floridi. Uslijedilo je neprocjenjivo iskustvo studiranja na prestižnom Dukeu gdje je imao priliku dijeliti svlačionicu s mnogim današnjim igračima u NBA-u, kao što su Zion, Tatum, Ingram…

Život u Americi je bio dobar. Mislim da mi se bilo puno lakše naviknuti jer su roditelji išli sa mnom. Na Floridi smo bili tri godine, pa su se oni vratili u Hrvatsku kad sam upisao faks. Sedam godina koliko sam bio tamo sam se baš navikao, engleski pričam perfektno, svi su me prihvatili i baš mi je bilo super. Bio sam na jednom od najprestižnijih fakulteta u Americi i s tim su došle neke druge stvari koje vjerojatno nikad u životu ne bi iskusio. Sa mnom su studirali svi ti NBA igrači, da ih krenem nabrajati sigurno ih je barem dvadesetak danas tamo.

Čuješ li se s nekim od njih i dalje?

S Tatumom sam se čuo nedavno jer ga je sestra srela u Americi. Pitao me kad ću doći u Ameriku, da se vidimo… S Ingramom se najviše čujem jer sam s njim bio na istoj godini i najviše smo vremena proveli skupa, a s ostalima su to više čestitanja rođendana i nekih bitnijih datuma… 

Što si diplomirao na Dukeu?

Završio sam društvenu psihologiju sa specijalizacijom u društvenom ponašanju. Ta mi je diploma od velike koristi u svakodnevnom životu, a posebice kod prilagodbe u nove sustave i ekipe u koje dolazim. 

Pola sezone si zatim proveo u Gran Canariji, nakon koje si otišao u Split. Kakvo ti je bilo iskustvo igranja u Splitu?

Izvukao sam neke dobre stvari, životne lekcije, a i košarkaške. U klubu je došlo do nekih promjena koje meni nisu odgovarale što se vidjelo i u mojim minutama. Bitno mi je da sam te neke stvari prošao i skupio iskustvo, puno sam naučio. Split kao grad mi se sviđa i ljudi su bili super prema meni tako da sam bio zadovoljan.

Kako gledaš na pobjede Splita protiv Cibone prošle sezone?

Pa to je i meni bilo dosta čudno jer bi mi dobili Cibonu, a onda bi Cibona mučila Zadar, koji bi nas ‘ubio’ s dvadeset razlike. Onda sam shvatio da koliko god nama Cibona odgovara, toliko Zadru Cibona ne odgovara.

Jesi li pričao s Vladom o svojoj ulozi?

Dosta je rano pričati o dijeljenju uloga. On gleda svakog igrača pojedinačno i razmišlja kako će ga koristiti. Znam da kod njega ne postoji ‘prva petorka’ već igra onaj tko je u tom trenutku to najviše zaslužio.

Kako je kod tebe izgledao off-season period, je li ljeto bilo ‘radno’?

Uzeo sam prvo 10 dana odmora jer je sezona bila preduga. Onda sam išao u agencijski kamp gdje smo trenirali nekih petnaestak dana. Individualni rad je bio fenomenalan. Baš smo dobro trenirali, pa sam zatim otišao u Zadar gdje sam to održavao. Tamo sam radio s Emiliom Kovačićem, najviše na tehnici. On je prošle godine imao svoju radionicu u Zadru za svoje igrače iz Bayerna, gdje sam vidio da baš zna posao pa sam odlučio ovo ljeto raditi i s njim. 

Kad smo kod Zadra, kako si doživio petu utakmicu kad su navijači ušli na Višnjik?

Pa bio je čudan osjećaj. Baš pričam svima, odradio sam polaganje i počeo trčati uz liniju kad su oni počeli ulaziti. Zadrane je to diglo i bio je to baš njihov dan.

Kako si se uklopio u Ciboni? Jesi tek jedan dan tu, ali čini se kao da si ‘sto godina’ ovdje…

Pa je, znam dosta suigrača kroz reprezentaciju. Dobra je ekipa i prvi dojam mi je baš super. Rano je još govoriti, ali za neke stvari smo se odmah našli, kao što je primjerice kava poslije treninga u Amadeusu (haha).

#HejaHejaCibosi