Legendarni Krešimir Ćosić bio je dugo vremena najbolji europski košarkaš, kasnije i vrlo uspješan trener, ali i diplomat koji je puno učinio za Hrvatsku.
Ime Krešimira Ćosića uvijek se diljem košarkaškog svijeta izgovaralo s iznimnim poštovanjem. Velikan hrvatskog sporta, a kasnije još i diplomat i humanist to je apsolutno zaslužio jer je uvijek bio prava avangarda u onome što je tako uspješno radio. Rođen je na današnji dan, 26. studenoga 1948. i ostati će upamćen kao jedan od najboljih europskih košarkaša svih vremena, kojega se respektiralo i na američkom kontinentu gdje je ovaj sport oduvijek bio više od igre. Kakav je dojam ostavio autentično svjedoči i uvrštenje u popularnu Kuću slavnih 1996. godine, u društvo istinskih velikana.
Vidjelo se već od prvih njegovih seniorskih nastupa da se pod obručima pojavio mladić koji će po mnogo čemu biti poseban. Sa svojih 211 centimetara visini kretao se po parketu kao da je playmaker, stoga su treneri odmah zaključili da praktički može pokrivati svih pet pozicija u momčadi! Stoga su mnogi u to vrijeme govorili da je bio košarkaš ispred svoga vremena, netipični centar koji je zabijao sa svih pozicija, ostavljajući dojam jednostavnosti i savršenstva u isto vrijeme. Čovjek zbog kojega se isplatilo kupiti ulaznicu i doći na svaku njegovu utakmicu. Lider je postao već kao 18-godišnjak, a trofeje koje je osvajao – teško je i pobrojati.
Takva individualna kvaliteta, koja je donosila rezultatsku prevagu, priuštila mu je brojne epitete stručnih komentatora, a neki su ga zbog specifičnog i teško ponovljivog stila igre nazivali i europskim Billom Russellom. Imao je sjajnu tehniku, pa su ga jako teško mogli zaustaviti i tjelesno puno snažniji protivnici jer je uvijek pronalazio čudesna napadačka rješenja. Postao je prava igračka institucija na terenu, pa je u čak tri navrata biran za najboljeg pojedinca europskih prvenstava! Reprezentacija bivše Jugoslavije s njim je pobjeđivala na najvećim natjecanjima, a njegov je doprinos redovito bio kolosalan.
Ne čudi stoga da su ga u postojbinu košarke pozvali Amerikanci, uvidjevši da ima toliko karakteristika koje bi vrijedilo upoznati i u najjačoj profesionalnoj ligi svijeta. Nije se, međutim, odlučio okušati u NBA, pronalazeći zadovoljstvo nastupanja u Europi, bez obzira na pozive koji su dolazili čak i od kultnih Boston Celticsa. U Cibonu je stigao 1980. i zadržao se tri sezone, sasvim dovoljno vremena da s Vukovima osvoji i domaće i međunarodne titule. Svi su ga tada doživljavali kao najboljeg predstavnika europskog „basketa“ i tako je bilo do kraja igračke karijere. Podjednako je uspješan potom bio i kao trener, iskazavši se i na izborničkoj funkciji, pa je nastavio nizati pobjedničke naslove, potvrđujući genijalnost i u vođenju momčadi.
I još nešto, ništa manje bitno, posebno nama u Domovini. Svojim diplomatskim aktivnostima u Sjedinjenim Američkim Državama, u ulozi ministra savjetnika u hrvatskoj ambasadi u Washingtonu, umnogome je pridonio međunarodnom priznanju Republike Hrvatske početkom devedesetih godina. Dakle, sportaš i čovjek koji je zadužio Lijepu našu, uzor mnogima u svakom pogledu. Nažalost, prerano je preminuo, uslijed teške bolesti, 25. svibnja 1995. Kakav je trag ostavio, govori i spoznaja da u Zagrebu ima svoj trg, dvorana u Zadru nazvana je po njemu baš kao i jedna gradska ulica, što je učinjeno i u Vukovaru. I hrvatski košarkaški kup nosi naziv „Krešimir Ćosić“ u čast istinskoj legendi. Krešo stoga ostaje vječan.
