U 86. godini života u Zagrebu je prestalo kucati srce legendarnog Mirka Novosela. Preminuo je nadaleko priznati košarkaški stručnjak, cijenjen kod svih poznavatelja  ovoga sporta, bez obzira na navijačku pripadnost. „Otac Cibone“, kakvim ga mnogi već desetljećima smatraju, ostavio je iza sebe takav, neizbrisiv trag da su brojni poklonici košarke, ne samo u Hrvatskoj, s tugom primili vijest kako gospodin Mirko više nije među nama. 

Bio je s Vukovima dvostruki prvak Europe i kao trener i glavni operativac, osvajač i nekadašnjeg Kupa pobjednika kupova, a naslovi i pokali na domaćoj sceni u to su se vrijeme naprosto nizali jedan za drugim. Imajući sve to u vidu, najtrofejniji je hrvatski trener u povijesti i jedan od najzaslužnijih za najveća dostignuća naše nacionalne vrste koju je također  vrlo uspješno vodio. Stručan prije svega, autoritativan i poduzetan napravio je velike stvari za košarku  na ovim prostorima, stoga je definitivno zaslužio i mjesto u prestižnoj, svjetskoj Kući slavnih, jedno u nizu velikih priznanja koje je primio.  

Respektirali su ga oduvijek baš svi. Suigrači dok je i sam igrao, potom oni koje je trenirao, kao i suparnici  protiv kojih je najčešće i uglavnom – pobjeđivao. Pokazao se u nebrojenim situacijama kao vizionar, previđao je mnogo  toga ne samo sa svoje stručne strane, nego i puno šire jer su mu ljudi vjerovali dok je uporno, profesionalno i učinkovito radio i i na nekim drugim, izazovnim i velikim projektima. Jedan od njih svakako je Univerzijada 1987. u Zagrebu, kada je sportska infrastruktura u našem glavnom gradu dobila posve novu dimenziju. Dojam je i sada, kada je završio svoj životni put, da ga je češće i više trebalo uključivati u ono što je tako dobro znao i razumio, o čemu najbolje svjedoče njegovi rezultati i trofeji… 

Igrao je dosta dugo za nekadašnju Lokomotivu iz koje je nastala i rasla KK Cibonu, a nju je upravo Novosel, dirigirajući s klupe  doveo do trona. I domaćeg i europskog. Uz njega su se naprosto vezivali uspjesi, pa je naslove i medalje počeo osvajati već s mlađim kategorijama bivše Jugoslavije. Brzo su svi uvidjeli da je trenerski kapacitet koji zaslužuje  maksimalno povjerenje, pa je i sa seniorskom vrstom bivše države bio na pobjedničkim postoljima na najvećim natjecanjima. Isto je nastavio i s reprezentacijom Hrvatske, počevši s Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., prethodno lobirajući da uopće i budemo na toj planetarnoj smotri. A  Mirka se teško moglo odbiti. Uz izbornika Peru Skansija  i sjajnu generaciju naših košarkaša tada je ispisivao jednu od najljepših stranica  hrvatskog sporta, općenito.  

Stvorio je od Cibosa moćnu momčad i europski klub u kojem je bilo čast nastupati i na bilo koji drugi način participirati. Znao je prepoznati i posve izbrusiti potencijal kod mladića koji su brzo stasali u lidere  na terenu i reprezentativce. On je „pod Toranj“ doveo neponovljivog Dražena Petrovića i još puno onih koji su kod nas utisnuli svoj dubok igrački pečat. U klubu je, u raznim ulogama i dužnostima, proveo više od 70 godina i zaslužio nakon do poda. Počasni je predsjednik Cibone , zaslužan za toliko toga, da je naprosto nemoguće sve i spomenuti. Stoga će nam svima zasigurno nedostajati, posebice jer se od njega uvijek moglo puno naučiti. Pokop Mirka Novosela bit će obavljen u subotu, 22. srpnja, na zagrebačkom Mirogoju. Košarkaški klub Cibona izražava i ovom prilikom sućut njegovoj obitelji i brojnim prijateljima i nekadašnjim suradnicima.