Aleksandar Petrović, brat i suigrač iz Cibone i reprezentacije
“Ovo je kruna Draženove karijere. Budući da mu je ovo bila treća kandidatura, već smo bili pomislili da neće dobiti to veliko priznanje… Dražen je u životu morao naporno i vrijedno raditi za sve što je postigao pa su mu, eto, i za ovu nagradu trebale tri nominacije. Ponosni smo što su, uz Krešu Ćosića, Amerikanci prepoznali i Dražena, iako je u NBA proveo kratko vrijeme, samo četiri sezone, od čega je posljednje dvije i pol kvalitetno igrao u New Jersey Netsima.”
Zoran Čutura, bivši suigrač iz Cibone i reprezentacije
“Mislim da je to i prije zaslužio, a ne da ga se mora tri puta kandidirati. No, takvi su kriteriji… Nama se mogu činiti neobični i nerazumljivi, a možda su zapravo realni jer mi smo jako emotivno vezani uz Dražena.”
Neven Spahija, jedan od najbližih Draženovih prijatelja
“Svi smo to već dugo čekali i, na našu sreću, dočekali. Šteta što je ovo veliko priznanje stiglo u vrijeme nogometnog SP-a, pa nije ni izbliza popraćeno na način koji zavrjeđuje, no to je valjda i u naravi našeg naroda… Očekivao sam da će biti izabran jer njegova je karizma tolika da mu izbor Kuću slavnih jednostavno nije mogao izbjeći.”
Dino Rađa, suigrač iz reprezentacije
“Dražen Petrović je, po meni, apsolutno najbolji europski košarkaš svih vremena kojemu je i mjesto u Kući slavnih.”
Josip Pino Grdović, trener mlađih naraštaja u bivšoj državi
“Činjenica da je izabran u Kuću slavnih dovoljno govori jer Amerikanci, kad je riječ o košarci, teško priznaju sve što dolazi izvan Amerike. Dražen je ovu nagradu zavrijedio igrama i ponašanjem, na čast svih Hrvata, kako u domovini, tako i u svijetu. Dostignuća Kreše Ćosića i Dražena Petrovića trebaju poslužiti kao primjer hrvatskoj košarci u budućnosti.”
Stojko Vranković, suigrač iz reprezentacije
“Pitam se što se dosad čekalo… No dobro, možda je kriterij odabira bio i duži staž u košarci… Dražen bi sigurno, da je poživio i karijeru završio sa 35-36 godina, dodatno obogatio svoju riznicu trofeja. Mi u reprezenatciji Dražena smo doživljavali kao najvećeg, kao vođu.
